Sutra je novi dan...

Ovako počinje...

Nekada davno u jednom malom gradu, bila jedna velika ljubav. Ljubav na prvi pogled... Sve ono što jednu ljubav čini velikom, moćnom, snažnom, vanzemaljskom mi smo imali, ali.. Kakva bi to ljubav bila da nema onih koji je žele uništiti? Koje li bizarnosti! Svojom zloćom, izazvaše inat i prkos i samo je učvrstiše još više. I kao da to nije bilo dovoljno, desi se rat... E, protiv toga se nije moglo. Ni sva volja, ni sva želja, ni sva čežnja ovog svijeta nije pomogla u nastojanju da ostanemo skupa. Ne, ljubav nije prestala. Nestali smo mi kao jedna cjelina od dvije duše i dva tijela. I prođe dosta vremena... Svako u svome kutu životnoga ringa.

A onda...

Hvala što ste tu i kad ja nisam...

[i]Zar je moguće da vrijeme nije ubilo osjećaje?
I da me još uvijek svojom zoveš...
Da sve su tuge i nevere tek usputni prolaznici...
Koji ne ostavljaju trag sumnje.[/i]

[b][i]"Da je pomaknuti riječ i vrijeme.
Da je prstima isprati godine iz zjenica, što tvoje su oči vidjele.
Da je vratiti korake i moliti za lijepo na ovome svijetu.
Željeti da teče vijek umjesto sekunde.
Htjeti biti antilopa u čoporu hijena.
Željeti biti tvoj, glupo je, a i kasno."[/i][/b]

[i]Jučer sam učinila sretnim jedno malo biće...
Tek tako, slučajno, spontano, ne planski...
S puno ljubavi i dobrih želja koje je znao prepoznati.

Taj mali čovjek napravio je nešto veliko...
Komad bijelog papira ispunio je šarenim cvijećem i leptirima...
A na poleđini nesigurnim rukopisom ozbiljnog petogodišnjaka napisao:
"Za tetu ...... od Karla".

Uspio je ono što oni "zreli i odrasli" nisu...
Učvrstio mi poljuljane temelje povjerenja u ljude. [/i]

[i]Bože, molim Te pomozi mi da prevladam ovu prokleto razarajuću bol...
Bol koja mi razdire srce, para dušu i pretvara želudac u zrno graška...
Pomozi mi da što lakše prihvatim ono što nisam mogla spriječiti...

Još jednom si dokazala da ni prijezira nisi vrijedna.
Uspjela si pokazati svoju nadmoć uzevši mi ono što sam najviše voljela...
Teško mi je i pomisliti da i u meni leži biće na osvetu spremno...
Ali snaga moga uma leži u pomisli da će te ipak stići zaslužena kazna.

Brižno čuvaj svaki osvojeni trofej...
Jer ovo je zadnji iz bitke protiv moga srca.[/i]

[i]Vrijeme...
I da mogu, ne želim vratiti.

Tebe..
I da imam, ne mogu sačuvati.

Ljubav...
I da više volim, ne bih prestala patiti.

Sreća...
I da postoji, teško ju je pronaći.[/i]

Vrijeme u kojem sam imala Tebe, mjerilo se količinom Ljubavi i ozračjem Sreće...

[i]Onog dana, shvatila sam da tvoj svijet ne postoji na mojoj mapi, ma koliko se dugo i uporno trudila da ga pronađem.
Otkrila sam da svaka tvoja laž ima pokriće u drugoj.
Saznala sam da si šampion zablude i crne magije.
Boli me samo jedna misao.
Da li sam imala i najmanju ulogu u stvaranju ovog današnjeg filma?
Jer takav grijeh ne želim na svojoj duši...
Ti si ono od čega cijeli život tako panično bježim, a ipak me sustiže...
Najcrnja slutnja, najgori san, najlošiji predosjećaj...
Ti si ljudsko biće, s najmanje ljudskoga u sebi...[/i]

Najdraži moji!

[i]Dugujem vam objašnjenje zašto me nema onoliko često koliko bih htjela biti.
Kao prvo imam problem s pristupom na blogg ( za sva pitanja Molim Vas da se obratite VStarRideru ).
Kao drugo posao se zahuktao na svim poljima, pa zbog toga slobodno vrijeme je postalo najveći dar koji mogu dobiti od sebe.
I onda kada se napravi zaprška od prvog i drugog dobije se rupa u pisanju od skoro mjesec dana.[/i]

[b]Ali prije svega želim da znate da jaaako često mislim na vas i da mi je neopisivo žao što nisam češće prisutna u ovom našem blogerskom društvu.

Sve vas puuuunoooo volim, ljubim i od srca pozdravljam!

[i]P.S. OGROOOOOMNO ****HVAAAAAALA**** na svakom komentaru.
Svaki vaš komentar mi znači puno, puno, više nego što slutite... [/b][/i]

Kako sam samo uživala u osjećaju da sam "tvoja"...
[i]Sve se činilo tako nevažnim, tako sitnim prema tebi...
Oko tvoga lika auerolu nedodirljivosti svojom ljubavi sam stavila...
I sve ono u šta sam se klela prešlo je u službu tvoje nadmoći.

O, Bože kako sam samo naivna bila!
Koliko li sam puta u tvoje dobro smišljene zamke upadala?
I onda vremenski predugo vidala zadobivene rane.
A ožiljci su tu i danas...
[b]Jer tvoj pojam ljubavi podrazumijeva laži, izdaje i nesposobnost oprosta onom koga "najviše voliš".
Jedino gore od izmišljene slike koju pokušavaš stvoriti o sebi si sam TI[/b].[/i]

I nakon svega smatraš se pozvanim da me nazoveš, pa makar i zbog jednog tako prostog i jednostavnog pitanja - "Kako si?".
Hvala Bogu pa nisam onako kako bi ti želio da budem.

Da li je ljubav 97 propuštenih poziva u 30 minuta?
Da li je ljubav neobjašnjiva potreba imati nekog svaki dan 24h samo za sebe?
Da li je ljubav kontrola svakog pokreta, razgovora, poruke ili pogleda?
Da li je ljubav otvoreno priznanje nepovjerenja i sumnji?
Da li je ljubav gnušanje od svega i svakog ko te i na trenutak odvaja od nekog za koga smatraš da je samo i isključivo tvoj?
Da li je ljubav igra mačke i miša, bježanje, skrivanje, svađanje uz publiku iz najuže obitelji i nakon svega još brže gadljivo mirenje?

[i]Ti misliš da jeste.
On misli da jeste.
Ali vi ste samo dvoje razmažene dječice u tijelima odraslih ljudi.
I zato ne osuđuj mene što neću, ne mogu i ne želim prihvatiti takvu tebe.[/i]

[i][b]Draga moja bloggerska obitelji!

Želim da vam Nova Godina donese dobro za koje ste bili uskraćeni,
odnese zlo koje niste zaslužili
i učini život ljepšim, pravednijim i bogatijim... [/b][/i]

[i]Od srca.
Scarlet.[/i]

[i]Prije svega svim vjernicima i onima koji se tako osjećaju, uz malo zakašnjenje, želim ČESTIT I BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ.
Nadam se vam je ovaj Božić donio ne brojive količine ljubavi, mira i oprosta... [/i]

A sebi želim trenutak u kojem ću shvatiti da je ono što imam i više nego dovoljno za pobjedu nad onim što sam izgubila...

"Sve osim snova mi mogu uzeti..."
Rekao si i ne trepnuvši.
Previše čudne riječi za jednog kroničnog realistu.
A ipak, vjerujem i želim znati da nisi osakaćen nedostatkom emocija...
Da je tvoje lice, samo zgodna krinka za meki osjećaj duše.
I da si i više nego spreman dati ono što tako sebično čuvaš..
Ljubav.

[i][b]Zamišljam da ovaj blog pišem s jednog totalno drugačijeg mjesta.
Zamišljam se daleko od svega tako mi poznatog...
Zamišljam da sam u filmu kojem neznam kraj, ali uživam u smirenosti svakog trenutka.
Zamišljam ljepotu ne dorečenog, šarm ne savršenstva...
Zamišljam sreću kao urođeni osjećaj i spokoj koji nestaje tek onda kada ne bude ni mene.
Zamišljam bezuvjetno zadovoljstvo življenja.[/b] [/i]

[i]Nemoj se čudit', anđele,
što neću te prepoznati.
Ako te sretnem
bilo kad i bilo gdje.
S tobom neću.
Sad imaš moju riječ.
Da neću ti olakšati,
ako zbog mene ćutiš ti.
I sve što pričaš,
samo govoriš u zid.
Jer, s tobom neću.
Jer, imali smo kad govoriti.
I isplakati se i oprostiti.
Al' ti si bila sama sebi dovoljna.
Pa, za čime žališ?
Nemam volje uvijek sve razumijeti.
Stalno boriti se, a ne uspjeti.
Ti ćeš uvijek biti sebi dovoljna.
Za čim ću žaliti?
Za tobom neću!
Ako zbog mene ćutiš ti.
I sve što pričaš,
samo govoriš u zid.
S tobom neću.
Ti možeš reći bilo što.
S tobom neću.[/i]

[i]Da li zaista vjeruješ u kletve?
Koliko si ih poslao na moju adresu?
Na trenutak umislim da djeluju...
Ali znam, kletva je bumerang.
Vraća ti se kad joj se najmanje nadaš.
Nit' ćeš mene ureći, niti sebi pomoći...
I dalje ćeš ostati patnik koji traži snagu u tuđoj nemoći....
Osjećam ono što nikada nebih htjela da neko osjeća prema meni...
Žalim te.[/i]

[i]Smijem se i kad mi duša plače...
Pjevušim i kad mi srce puca...
Ne želim da neki ljudi vide da sam samo čovjek.
Neka misle da sam jedno čudno biće, koje za očaj nezna.
Jer oni se hrane tuđom nesećom...
Za njih je vino moja tuga...
A najslađi kolačići moj bijes i ljutnja.
Onom kojem bih povjerila svoj životu, povjeriću i svoje osjećaje.
Priznat ću ono što nikome nisam.
Krhka sam i više nego jaka...[/i]

Želim budućnost učiniti takvom, da je onog trenutka kada postane prošlost, ne poželim promijeniti.

Koliko fizički izgled pojedinca utječe na tok njegovog života?

Recimo: Javljam se na vaš oglas za xy posao. Potkovana sam velikim znanjem, dugim radnim iskustvom i visokim obrazovenjem. Govorim 3 strana jezika. Nižeg sam rasta, "krupnijih kostiju", nosim debela stakla naočala, kratku crnu kosu, imam malo klempavije uši i mrvicu krvgav nos. Zube kanim popraviti čim smognem hrabrosi i skupim nešto novaca. Šifra: Nije sve u izgledu.

Ili osoba totalno suprotna prethodnoj osobi. Iskustvo, znanje i obrazovanje minimalni, ali je zato izgled bezprijekoran. Visoka, vitka, kovrdžave plave kose, njegovana i spremna na sve za napredak u karijeri. Šifra: Ljepotom do znanja.

Znam, najbolje je imati kombinaciju ljepote i pameti, ali žalosna je činjenica i istina da lijepi ljudi lakše dolaze do cilja.
Ali tek toliko da se zna, lijepe su žene u prosjeku nesretnije, nezadovoljnije i općenito više pate od onih malo manje lijepih.
Ili bar tako kažu razne ankete i istraživanja.
A šta vi kažete?

[i]Moj život nikada nije upoznao čari "zlatne sredine".
Od kada znam za sebe uvijek sam na raskršću dviju krajnosti.
Šta je u stvari "zlatna sredina" i da li uopće postoji?
Jeli to osrednjost, običnost i polovičnost postojanja?
Ili smirenost, jednostavnost i zadovoljstvo u sitnicama.

Kada volim, volim svakim atomom svoga bića.
Kada sam sretna, lavina sreće izvire iz svakog mog pokreta.
Kada sam tužna, tuga poprima oblik neispravnog nuklearnog reaktora i njegove neizbježne katastrofe.
Kada radim, ne priznajem ništa ispod savršenstva, dajem maksimalno, tražim maksimalno.

I na kraju svoga puta žalit ću samo za ne učinjenim i radovati se pruženoj mi mogućnosti da punim plućima proživim najljepši dobiveni dar - život.[/i]

[i]On me čini sretnom!
Unosi radost i veselje u moj život!
Bezuvjetno mi je vjeran i odan!
Zbog njega imam osjećaj da me neko treba...
Traži tako malo...
Daje jako puno...

On je samo moj najbolji prijatelj![/i]

[b]Volim vesele, optimistične, jednostavne ljude.
Volim ljude čvrstog karaktera, iskrene riječi i osjećaja za pravednost.
Volim borce koji imaju snagu podnijeti bezbroj udaraca, a ipak ostati na nogama.[/b]

Još više volim sebe od trenutka kada sam prestala voljeti tebe.

[i]Kako je samo kratko klupko izrečene laži...
Prije ili kasnije, gospođa Istina stupa na scenu smišljene predstave...
I šta onda, maleni čovječe, sitna ljudska dušo? Šta onda???
Slušam te kako se gušiš u močvari vlastite gadosti...
I usuđuješ se reći da je sve u ime ljubavi!
A nekad sam ti vjerovala svako slovo, svaki znak...

Došao si kao nezvani i neželjeni gost.
Kriviš mene, kriviš druge za svoju nesreću...
Stavljaš breme svoje tuge u tuđe ruke...
Stigao si s jednim ciljem - da se ubiješ!
Kako jadno i patetično zvuče riječi iz usta kukavice...
I kako besmisleno snagu i hrabrost potežeš iz boce...

Davno sam shvatila da ti više nisi čovjek vrijedan moje ljubavi...
Prestani širiti otrov oko sebe i zagorčavati život nevinim žrtvama!
Svrstaj godine u prave kutije i konačno shvati da sve do ovog trena je prošlost.
Dok ne budeš spreman suočiti se sa ogromnim spektrom svoje gluposti ostani u rupi vlastitog beznađa.
I ne izlazi iz nje dok konačno ne shvatiš da si jedini dirigent svoje sudbine.[/i]

[b]Ljudi moji!

Do jučer nisam ni bila svjesna koliko sam sretna!
A trebalo je tako malo...[/b]

[i]P.S. Iako je University of Illions u svojoj studiji vezanoj za sreću, došao do rezultata da osjećaj sreće u najboljem slučaju traje jedva tri mjeseca, nakon čega
happiness-setpoint pada na prijašnji nivo, ja ću ovaj osjećaj pokušati zadržati u samom temelju svoga bića.[/i]

[i]Koliko li sam samo puta dobila potvrdu da život piše najčudnije romane.
Evo upravo sada, taj isti život ispisuje još jedno neočekivano poglavlje...
Sudbima ili slučajnost, zar je važno?
Tek jedno neobično poznanstvo, na jednom neobičnom mjestu.
Poznanstvo u kojem znaš dijelove života određene osobe, a da tu osobu u stvari nikada nisi vidio, pa čak ni čuo joj glas.
Poznanstvo koje izaziva emocije, nekad tuge, nekad sjete, a skoro uvijek osmijeha i zadovoljstva.
Znam da može biti nestvarna slika koju pojedninac daje o sebi, ali je ipak stvarna osoba koja se krije iza te slike.[/i]

[b]Varka ili ne, istina ili laž, svejedno je...
Za mene si ti izvor pozitivne energije koju tako često trebam...[/b]

[i]"Samo ponekad za tvoj rođendan,
osjetim bol u grudima...
Samo ponekad za tvoj rođendan,
pomislim da nemam nikoga... "[/i]

[i][b]Ljubavi moja, želim da ti sve želje postanu stvarnost,
a stvarnost tako lijepa da prestaneš željeti...[/b][/i]

[i]Ljubavi moja...
Ako nam se putevi ikada spoje, želim da to bude tamo gdje smo bili najsretniji...

Tamo gdje smo trebali šetati našeg psa...
Tamo gdje bi nam djeca pravila prve korake...
Tamo gdje smo bili spremni umrijeti za ljubav...
Tamo gdje je zrak čišći, mjesec sjajnji, sunce toplije...

Sjećaš li se onog mjesta gdje smo cijelu noć pokušavali upecati ribu?
Sjećaš li se jutarnje kafe s pogledom na more?
Sjećaš li se šetnje u gluho doba noći kada je cijeli grad bio samo naš?
Znaš li da su moje oči izgubile sjaj, jer se ti više ne kupaš u njima?

Tebi šaljem ovu sliku...
Kao što vidiš i dalje je sve nadnaravno lijepo...
Samo nas više nema.[/i]

[i]"Ponekad se pitam zašto ne može drugačije?
U krug dok skitam, postaje sve mračnije.
Ponekad me sludiš, srce voli, srce ne misli.
Nemoj da sudiš preoštro o meni..."[/i]

[b]Priznajem!
Bila sam sebična...
Htjela sam te samo za sebe...[/b]

Ti nisi znao ili nisi htio znati razloge moje tuge...
Svaka tvoja suza bila je koplje duboko zabodeno u moje srce...
Patili smo svako na svojoj strani vječnog borilišta naše ljubavi...
Zar je trebalo proteći baš toliko mutne vode između nas?

Znaš šta, tebalo je vremena, ali mi je ipak jasno zašto si u jednom trenutku osjetio potrebu svoje beznađe objasniti citatom one stare narodne: "Odem li uvenuću, ostanem li poludjeću, al tebi je jedno, zbog tebe svejedno umrijet ću..."

[i]Pomisli samo kakav bi nam život bio da nije bilo onog pogleda...
Pokušaj zamisliti sebe bez mene...
Probaj se sjetiti da li smo radili one silne ludosti u ime ljubavi...
I da li je ta ljubav vrijedila patnje koju je donijela sa sobom?

Sada znam...
"Samo" ljubav nije dovoljna da zadrži dvoje u čvstom zagrljaju...
Možda je neko volio previše...
Možda neko nije volio dovoljno...
A možda je bilo krivo vrijeme za takvu vrstu ljubavi...
Odgovor i onako nije bitan kada se izgubi smisao pitanja...[/i]

Današnji post je u "Mirza" folu!

[i]Mirza, ti si izvor nepresušne inspiracije...
Ti si osmijeh...
Ti si zvuk tek otvorene pive...
Šlag na torti...
Ma, ti si sve što jednu ženu čini ženom...
Da te nema, morali bi te izmisliti!!![/i]