Sutra je novi dan...

Bolje da niste došli na moj blog, ali kad ste već tu...

05.10.2005.

Klošari.

Ovako je moj radni kolega (koji je trenutno u zatvoru - ništa strašno - prometna kazna) proslavio početak svog godišnjeg odmora.

30.09.2005.

Od srca srcima...

Danas želim reći samo jedno!

Želim vam vikend koji ćete dugo pamtiti, sa osmjehom na usnama, sjetom u očima i ljubavi u srcu!

Voli i Misli na vas, Samo i Jedino vaša - Scarlet

28.09.2005.

Zašto?

Nakon dugo vremena zvao si me sinoć.
Pitao si me da li se ljutim na tebe...
Rekao si mi da me sanjaš zadnjih deset dana i da se brineš za mene...
Slušao si Stefanovskog, pio staro dobro sarajevsko i sjetio se nekog koga voliš duže od jedne decenije, više od vlastitih očiju...
Htio si me obavijestiti o nečemu što će promijniti daljnji tok tvoga života...
"Ženim se!", kažeš.
"Želim ti sreću", kažem.
"Zašto si me ostavila?", plačeš.
Odgovor zastaje negdje između tebe i mene, gubi se u težini trenutka...

Danas si mi rekao da si sinoć bio pijan.
Koja jadna, i od prečeste upotrebe, izlizana isprika.
Istina je sve što si mi rekao kažeš, osim one jedne male, sitnice...
I dalje si samac...

26.09.2005.

Živim za život!

Ne želim se tek tako prepustiti sudbini...
Želim plivati uzvodno, biti na kiši i vjetru, popeti se na najviši vrh...
Moram znati da je svaki atom moje snage nestao za pravi cilj, pa makar i uzalud.
Volim ovu dušu i ovo tijelo od Boga mi povjereno..
Sretna sam da sam baš ja izabrana da dođem na ovaj svijet i da trajem...

23.09.2005.

Napravljena od samoće...

[i][b]Danas želim otići daleko, što dalje...
Želim zaboraviti ko sam, što sam, čija sam...
Želi nestati u masi nepoznatih ljudi, koji će tek u prolazi pogledati kroz mene...
Želim letjeti iznad boli, patnje, tuge, izdaje, laži, dvoličnosti...
Želim spas...
Želim mir...
Želim utjehu...
Želm nestati onako kao da me nikada nije ni bilo...[/b][/i]

21.09.2005.

Tuga, ti i ja...

[i]"Nemoj plakati, ne vrijedi plakati.
Život će ti donijeti, još mnogo donijeti.
To neću više biti ja, nećeš biti ti,
a treba živjeti..."[/i]

Šta mislite koliko se suza isplače u puna tri sata?
I koliko puta D-mol odsvira u tom istom vremenu?
I kada li je prestala gorjeti mirisna svijeća upaljena koju minutu nakon prve suze?

[i]Ljubavi moja, sinoć sam te pokušala isplakati iz sebe...
Uspjela sam onog trena kada postadoh stanovnik zemlje snova.[/i]


19.09.2005.

Danas joj je rođendan!

[i]Draga moja sestrice!

Danas ti je devetnaest godina. Sjećam se dana tvog rođenja i velike buke i uzbuđenja koje ga je pratilo. U inat svima rodila si se kao žensko i već tada si jasno pokazala bogatu lepezu svoga prkosa. Unatoč tome, cijeli si život mažena i pažena, od strane cijele obitelji, jer ipak si ti njen najmlađi član. Kako sam te samo ponosno šetala gradom, obučenu u pomno odabrane haljinice i cipelice, dok su ti smeđe loknice padale na lice... Sjećam se žena koje su nas zautavljale i štipajući te za obraze govorile kako preslatku sekicu imam. A u meni srce veće od Igmana. Pamtim i prvog drvenog konjića, po kojeg sam otišla nakon dugog nagovaranja mame da ti ga kupimo, a onda i onog velikog smeđeg, za kojeg si ipak morala malo porasti...

Godine su prošle i znatiželjnu malu curicu, pretvorile u samosvjesnu mladu ženu.
Znaj da ću uvijek biti tu za tebe i da si neizostavani dio moje životne slagalice.[/i]

*S*R*E*T*A*N* *T*I* *R*O*Đ*E*N*D*A*N*

16.09.2005.

Žao mi je...

[i]"...Nedostaje mi naša ljubav mila, a bez nje ovaj kurjak menja ćud.
Nedostaješ mi ti, kakva si bila, nedostajem mi ja onako lud.
Ja znam da vreme svemu menja boje i da je silan sjaj pomračilo,
al meni, eto, ništa sem nas dvoje nije značilo..."[/i]

Nikad ti nisam rekla da si na prvi pogled ušao u moje srce i da ćeš uz zadnji izdisaj izaći iz njega...

14.09.2005.

Aveti prošlosti

Kada postajemo imuni na spomen imena bivše ljubavi?
Kada postajemo hladnokrvni na slučajan susret, boju glasa ili sadržaj "reda radi" i "tek tako" poslane poruke?
Kada se može mirno i bez suvišnih pitanja prihvatiti ono što možda nije trebalo biti, i na kraju i završiti baš tako?
Da li će vrijeme učiniti svoje i donijeti nam pomirenje, prije svega, sa samim sobom?

Svaka ljubav ima svoju "cijenu".
Neke, na žalost, platimo i više nego preskupo.
Kako je samo porazan rezultat jednostavne računice između onog što samo dali i onog što smo za to dobili...

Lakše mi je kad se sjetim samo onog lošeg što je bilo...
Lakše mi je kad se stjetim svih njegovih mana...
Lakše mi je kad se uvjerim da je biti bez njega bolje za mene...
Lakše mi je...
Ali opet je tako prokleto teško...


09.09.2005.

Previše rada, premalo sna...

Najdraži moji bloggeri!

Moram vam reći da sam u zadnja 24 sata spavala malo više od 2 sata!
Isto tako priznajem da jaaako duuuuugo nisam osjećala ovakav umor.
Razlog leži u količini posla koji je jedostavno morao biti obavljen.
Žao mi je, ali nemam više snage da pišem, pa će omiljeni blogoljupci biti ukraćeni za moj posjet i pokoji komentar...
Sigurna sam da me razumijete i da se zajedno samnom radujete dolazećem vikendu i zasluženom odmoru...
A onda nova sedmica - nova nafaka!

Voli vas vaša - *Scarlet*.

07.09.2005.

100 PIJANIH NOĆI

[i]Kad se zima spremi za bijeg,
putnik u njenom vozu bit ćeš i ti.
Izdat će je posljednji snijeg,
i na njemu tvoji tragovi.

U mome srcu rijeka.
Vrela voda sa tvog izvora.
Neznaš ti, kad se čeka,
da su dani dugi poput stoljeća.

A kada ostariš.
I ovu pjesmu potražiš.
Znat ćeš da su meni tvoje oči,
darovale 100 pijanih noći.

Kad ti noću san ne dolazi,
to mislima te zovem s tobom putujem.
Otkinem i ludak dolazi,
do one stare naše ulice.

U mome srcu rijeka...[/i]

02.09.2005.

Jedno su želje, a drugo mogućnosti...

Želim muškarca koji me neće lagati, varati, mučiti šutnjom, daviti pričom...
Želim muškarca koji je spreman pokazati osjećaje, prihvatiti kompromise, naučitit davati jednako kao i primati...
Želim muškarca koji će uvijek biti na mojoj strani, koji će me bezuvjetno podržavati, biti pista s koje ću mirno letjeti i na koju ću se sretno vraćati...
Želim muškarca širokih shvaćanja, bistrog pogleda, bez dvostrukih mjerila ponašanja, koji će uvijek imati vremena za mene...
Želim muškarca koji neće biti ljubomoran, posesivan, agresivan, prgav, bahat, nepromišljen, dvoličan, ljutit, vječno nezadovoljan, zavidan drugima, škrt, odbojan, umišljen, totalni negativac...

Željo moja pređi na drugoga...

02.09.2005.

Početak kraja...

[b]Samoubistvo.
Trajno rješenje trenutnog problema.[/b]

Koliko je toga napisano o ovoj temi, ali nikada niko neće do kraja shvatiti šta se dešava u glavi čovjeka par minuta prije tog čina.
Da li je taj čovjek kukavica?
Nije se mogao nositi s problemima, pa ih je odličio "riješiti" na takav način.
Ili ipak treba hrabrosti dići ruku na sebe, pa makar i pod uticajem droge, alkohola, sredstva za smirenje, jer ko bi to mogao napraviti pri čistoj svijesti i zdravoj pameti?
Prekinuti život koji jedino On ima pravo prekinuti.
Suprostaviti Mu se na najgori mogući način.
Dokazati mu da nismo vrijedni povjerenja koje nam je ukazao, podarviši nam najveći mogući dar - život.

Ništa, niko i nikad nije i neće biti vrijedan ljudskog života.

31.08.2005.

Život jedne...

Tako sam ponosna na sebe.
Uspjela sam dostići granicu samokontrole onda kada mi je najteže.
Ne treba mi rame za plakanje, niti bijeg u mirnu luku.
Problemima se smijem u lice i rado s njima ulazim u bitku, ne skrivam se u rov.
Hladnokrvno prihvaćam ono što ne mogu promijeniti.
Ne odustajem do samog kraja, pa i dalje do faze uzaludnog i nebitnog.
Volim život i živim u njegovoj bogatoj lepezi ljubavi i patnje, tuge i smijeha, imanja i nemanja, svađanja i mirenja, laži i istine, iskušenja, trenutaka sreće i ljepote, očaja i jada, prolaznosti svega i svakog...

Možda ipak ponekad, tek ponekad, poželim ohrabrenje, jedan zagrljaj ili tek stisak ruke uz onu tako poznatu i potrebnu utjehu - "biće bolje"...

30.08.2005.

Živjeti u nadi...

Danas je međunarodni dan nestalih osoba.

Kako je živjeti u neznanju, neprestanom isčekivanju, bilo kakve vijesti, informacije, podatka o nekom tebi dragom?
Kako je leći i buditi se s nadom da će možda novi dan konačno donijeti nešto što prethodni nije?
Kako ostati miran kad zazvoni telefon, kad neko pokuca na vrata, kad na cesti po ko zna koji put ugledaš nekog tako prokleto sličnog...?

Sve je bolje od neizvjesnosti i spoznaje da možda nikada nećeš saznati kako, kada, zašto i gdje.

29.08.2005.

(Ne) moguća misija

Želim vjerovati da se sve dešava s nekim razlogom i da nije moglo biti nikako drugačije od onog što je bilo, što jeste i što će biti...

Ja sam vlasnik svoga bića i zašto mu nekad činim ono što nije zaslužilo?
Oprostiti drugom - moguće.
Oprostiti sebi - teško.

26.08.2005.

Nešto samo moje...

[i]Sjećam se mirisa pečenih krompira iz starog šporeta na drva...
Sjećam se topline, na tom istom šporetu, ugrijanog kamena, koji mi je u hladnim noćima grijao tabane...
Sjećam se mekoće trave i žutih maslaćaka, dok sam bosa gazila po bašti...
Sjećam se valjanja po sijenu i upornog traženja nekih novih bića u bistrom potoku na sred šumskog proplanka...
Sjećam se procvalih trešanja, plodova jabuka i smjelog veranja do najvišeg vrha samo da bih ubrala najljepšu...
Sjećam se novih saonica i ponosnog spuštanja niz najstrmije padine zaleđenog brijega...
Sjećam se kuhinjskog stola za kojim sam jednog kasnog zimskog podneva, od silne igre premorena, zaspala najslađim snom u životu...[/i]

Sjećam se i nikada ne želim izgubiti, niti jednu sliku svog savršenog djetinjstva, istkanog od sreće, mira, spokoja i ljepote jednog zdravog odrastanja.

23.08.2005.

Bol ili nešto drugo...

Koliko je istine u tome da nam Bog da onoliko "tereta" koliko možemo podnijeti?

Najveću fizičku bol u životu, osjetimo onog trenutka kada se rodimo i prvi put udahnemo zrak života. Najbolji dio cijele priče je da se te boli nikada nećemo sjećati. Kao da se nije ni desila.

Koliko bi boli htjeli zaboraviti, ne sjećati se, izbrisati iz dijela mozga zaduženog za pamćenje...?

Sva bol koju smo iskusili učinila nas je upravo onakvima kakvi smo danas i da je nije bilo, ni mi nebi bili ono što jesmo.
Ona je samo jedan od mnogih kipara koji oblikuju strukturu našeg bića...

22.08.2005.

Na poljima od snova, ne pušta se korijenje...

Prođe vrijeme blagostanja.
Baš se pitam zašto sve lijepo kratko traje?!

[b]*HVALA* dragi moji blogerići na lijepim željama, komentarima i pozdravima!!!
U mislima sam bila s vama...
I to dosta često![/b]

Nastavljamo naše druženje, koje i onako nikada nije prestalo...

Volim vas i od srca pozdravljam!!!

29.07.2005.

Odlazim, odlazim...

Drage moje i Dragi moji!

Uskoro se i ja pridružujem onima kojih "nema"!
Na rasporedu je dugo očekivani i nasušno potrebni G O D I Š NJ I O D M O R !
Ostajte mi dobro i zdravo, sretno i zadovoljno, zaljubljeno i voljeno...
Ako budem u mogućnosti, svakako ću vam se javiti, jer vi ste moje veliko zadovoljstvo, ovisnost i potreba.

Sve vas LJUBNEM i od srca POZDRAVLJAM!!!

:-) :-) :-) :-) :-) :-) :-) :-) :-) :-) ****************************

28.07.2005.

Ima nešto od srca do srca...

Kako je teško biti u sukobu između srca i razuma...

Srce voli, prašta i traži da mu se oprosti, srce gleda snenim očima...
Srce pati, kida se od boli, srce ne prihvata kompromise...
Srce dozvoli da ga se zavede, zaludi, uvjeri, rani...
I nakon što zacijeli, ostaje trajni ožiljak kao podsjetnik na izgubljenu bitku iz koje je još jednom izašlo kao gubitnik...

A razum je ono što na srce gleda s podsmijehom nadmoćnog bića, koje ne misli - nego zna...

27.07.2005.

Intuicija.

Koliko nam je puta osjećaj govorio da nešto napravimo ili ne napravimo?
Koliko smo puta imali predosjećaj da bi se nešto, najčešće loše, moglo dogoditi ?
Koliko smo puta stekli dobro ili loše mišljenje o nekom na prvi pogled i koliko smo se puta prevarili u istom?
Koliko smo puta upozorili na nešto da bi se to na kraju i dogodilo?
Koliko mi u stvari slušamo unutrašnji glasić i koliko mu vjerujemo?

Da li bi se neki događaji, odnosi, situacije u kojima smo se zatekli, drugačije odvijali samo da smo poslušali ono što nam je govorilo naše najtajnovitije čulo?!

26.07.2005.

Jučer, danas, sutra...

Da postoji mogućnost putovanja kroz vrijeme da li biste se vratili u prošlost i ispravili neke stare "greške" ili bi zavirili u budućnost i sa sigurnošću znali šta vas tamo čeka?

Da li bih nešto promijenila iz svoje prošlost?
Da! Ali bi onda moj život tekao totalno drugačijim tokom od sadašnjeg.
Nisam sigurna da bi taj tok bio bolji od ovog...

Da li bih htjela znati šta me čeka u budućnosti?
Da! Ali bi onda moj život bio već napisana i do kraja pročitana knjiga.
Nisam sigurna da bih htjela znati kraj i izgubiti čar neizvjesnosti...

Mirim se sa prošlošću, živim u sadašnjosti i prihvaćam sve što mi donosi budućnost...

25.07.2005.

Poruka za nju...

"Rušim mostove. Ne mogu si pomoći. Fali mi tvoj pogled, dok me pitaš da li sam gladan. Fali mi pogled na tvoje nalakirane nokte. Fali mi to kad mi miluješ kosu i tvrdiš da sam samo tvoj. Fali mi svađa i buka u našoj kući. Fali mi pogled na tvoje međunožje kad istuširana izađeš u svilenom ogrtaču. Fali mi ljubav i tvoje oči."

22.07.2005.

Riječi, samo riječi....

Da li smo više škrti na riječima ili na djelima!?

Koliko smo puta rekli:"Nisu bitne riječi, bitna su djela."
Koliko smo puta izrekli i primili "tešku" riječ?!
Koliko smo puta zažalili zbog izrečene riječi, pa ipak grešku ponovili?!
Koliko smo puta oprostili nanesenu bol?!

Mnogo sam puta čula da riječ boli više od udarca, ali možda tu bol ipak prečesto osjetimo i još češće nanesemo, čak i kad to iskreno ne mislimo i kad to ni najmanje ne zaslužujemo...

20.07.2005.

Ljubav ili navika?!

Da li dvoje ljudi koji su dugo zajedno, nakon određenog vremena još uvijek veže ono zbog čega su i postali par ili se granica ljubavi izbrisala u rutini svakodnevnog života i pretvorila u naviku i prijeku potrebu???

U dvoje je lakše!
Ali šta to u stvari znači?

Ja sam s njim, da mi je lakše platiti stan, režije, otplatiti kredite,...
Ja sam s njim, jer poznajem ga dobro, njegove navike, slabosti, mane i vrline...
Ja sam s njim, jer ne želim biti sama, u stanu, kući, sobi, na kafi, moru, svadbi ili žalosti...
Ja sam s njim, je mislim da se volimo, razumijemo, u najbitnijim stvarima slažemo, imamo slične poglede na život, dosta istog volimo i mrzimo, često se zajedno smijemo, a ponekad i plačemo, mnogim zajedničikim ciljevima stremimo...

I ne želim opet biti s nekim drugim na početku, kada znam šta me s njim čeka na kraju...

18.07.2005.

Ti Si Moja Srodna Duša.

Jednom davno, čula sam nešto što mi od tada dosta često navrati u misli.
"Naći srodnu dušu jednako je dobitku na lutriji."
Što znači - Ako je nađeš, a iz nekog određenog razloga izgubiš - jednako je uludo potrošenom dobitku.
Ili možda još gore - Ako je nađeš, a ne prepoznaš - jednako je dobitku za koji nisi ni znao/la da si ga dobio, pa ga zato nisi ni mogao potrošiti.

Bojim se da je moj dobitak prokockan na ruletu života...

16.07.2005.

Dobro jutro...........

Nadam se da Vam noć odmiče upravo onako kako želite....

15.07.2005.

:-)

[b]Danas neću pisati o "teškim" temama.
Ono što želim reći je:"Dragi moji bloggeri želim vam ugodan, sretan, poseban i prije svega miran vikend!"
Pozdravljam vas sve u Bosni, Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji i Crnoj Gori, Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, Nizozemskoj, Švedskoj, Norveškoj, Kanadi, Americi, Maleziji, Dominikanskoj Republici,... i bilo kojem kutku svijeta iz kojeg "dolazite" u ovu našu "malu zajednicu. [/b]

14.07.2005.

Volim tebe, i tebe, i tebe...

[b]Da li je moguće u isto vrijeme voljeti više od jedne osobe?
Ako je moguće, kako znati ko je onaj/a prava/pravi?[/b]


Noviji postovi | Stariji postovi

Sutra je novi dan...
<< 03/2007 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

MOJI LINKOVI

E-MAIL
scarlet2scarlet@yahoo.com

BROJAČ POSJETA
30040

Powered by Blogger.ba